U objavi koju su studenti podelili navodi se da se već nedeljama suočavaju sa verbalnim, a ponegde i fizičkim napadima, kao i sa javnim targetiranjem u pojedinim medijima. Upozoravaju i na dodatno zabrinjavajuću činjenicu da su objavljivani lični podaci o studentima i njihova mesta prebivališta.
Iz njihove poruke jasno se vidi da mirne aktivnosti, razgovori sa građanima i prisustvo studenata na terenu za neke očigledno predstavljaju problem. Pitanje više nije samo političko. Pitanje je da li mladi ljudi uopšte mogu slobodno da učestvuju u društvenom i političkom životu bez pritisaka, zastrašivanja i organizovanih provokacija.
Zabrinjavajuća uloga pojedinaca iz Lazarevca
Posebno zabrinjava činjenica da je, prema snimcima i svedočenjima sa prethodnih akcija na području aranđelovačke opštine, veliki broj Lazarevčana bio planski uključen u zastrašivanje i provociranje studenata na terenu.
Među njima se, prema ranije objavljenim informacijama, pominju aktivisti SNS-a, ali i funkcioneri koji se nalaze na visokim položajima u Gradskoj opštini Lazarevac. Upravo je ta okolnost posebno uznemirujuća, jer nosioci javnih funkcija ne bi smeli da budu deo političkog pritiska na mlade, već primer odgovornog ponašanja u javnom prostoru.
Kada se ljudi na javnim funkcijama dovode u vezu sa provokacijama prema studentima, onda to više nije stvar ličnog političkog stava. To postaje pitanje političke odgovornosti, zloupotrebe uticaja i poruke koja se šalje mladima: da su poželjni samo dok ćute.
Upozorenje i sa skupštinske govornice
Da ovo pitanje nije ostalo samo na nivou objava i reakcija na društvenim mrežama pokazalo se i tokom 13. sednice Skupštine GO Lazarevac, kada je odbornica pokreta Kreni-Promeni javno upozorila na učešće lazarevačkih funkcionera u pritiscima na studente.

Kako je navela:
„Kada mladi žele da se uključe u društveni i politički život, umesto podrške dočekani su provokacijama i pritiscima. Posebno zabrinjava činjenica jer su u tome učestvovali upravo nosioci javnih funkcija iz Lazarevca koji treba da budu primer odgovornosti tim mladim ljudima, a ne produžena ruka partijskim interesima na terenu. Ako zaista želimo da mladi budu aktivni, mi moramo da im pokažemo i dokažemo da je njihovo mišljenje važno bez obzira na to da li se slažemo sa tim mišljenjem ili ne. Programi i strategije su bitni i imaju smisla jedino ako ih prati atmosfera da mladi mogu slobodno da misle, učestvuju u društvenom životu, a ne da se osećaju kao problem.“
Ove reči otvaraju suštinsko pitanje: kakvu poruku društvo šalje mladima kada ih, zbog aktivizma i prisustva na terenu, dočekuju pritisci umesto dijaloga?
Od podrške mladima do pritiska na mlade
U javnosti se često govori o potrebi da se mladi uključe u društveni i politički život, da budu aktivni, zainteresovani i prisutni u zajednici. Međutim, kada se to zaista dogodi, kada studenti izađu među građane, razgovaraju, organizuju se i postavljaju pitanja, deo političke scene reaguje kao da je reč o pretnji.
Upravo zato slučaj akcije „Student u svakom selu“ prevazilazi okvire jedne terenske kampanje. Ovo postaje pokazatelj da li u lokalnim sredinama postoji prostor za slobodno mišljenje i građansko delovanje ili se svako ko odstupi od partijskog obrasca odmah izlaže napadima i targetiranju.
Pitanja koja ne smeju ostati bez odgovora
Studenti su u svojoj objavi postavili direktna pitanja: ko se toliko plaši studenata, ko naređuje ovakve napade i da li su incidenti povezani sa strahom od gubitka podrške građana pred predstojeće lokalne izbore.
To nisu pitanja koja se tiču samo Aranđelovca. Ona se tiču i Lazarevca, posebno ako se ljudi iz ovog grada pominju u kontekstu organizovanih pritisaka i provokacija prema mladima na terenu.
Zato je važno da javnost dobije jasne odgovore: ko je učestvovao, po kom osnovu, u čije ime i sa kojim ciljem. Jer ako se ćuti na pritiske prema studentima, onda se ne guši samo jedna akcija — guši se pravo mladih da slobodno učestvuju u javnom životu.


Kakav pritisak lupate gluposti svaki put kukate pre izbora a lud zna da ste vi propast ove zemlje pravi student uci oni da vide zemlju a i u skolu ne idu redovno roditelji ih izdrzavaju