Autorka: Јелена Ружић
Zbor građana je zakonski prepoznat kao oblik neposrednog učešća građana u lokalnoj samoupravi. Međutim, građani Beograda suočavaju se sa gotovo nepremostivom preprekom da to pravo i ostvare. Prema članu 117. Statuta grada Beograda, da bi zbor bio validan i mogao da zauzima stavove – mora mu prisustvovati više od 50% svih građana sa biračkim pravom na teritoriji mesne zajednice. U naseljima sa hiljadama stanovnika, to je brojka koju je gotovo nemoguće okupiti.
Zakon o lokalnoj samoupravi i Zakon o glavnom gradu ne predviđaju takav kvorum. Oni propisuju da se zbor može sazvati i da odlučuje većinom prisutnih, a detalji se uređuju statutima. No, Statut Beograda je otišao korak dalje – i time faktički onemogućio njegovo sprovođenje.
Ovo nije samo prepreka za izražavanje stavova građana, već direktno utiče i na izbor saveta mesnih zajednica. Naime, dok se u ostatku Srbije ti saveti biraju neposrednim i tajnim glasanjem, u Beogradu ih biraju skupštine gradskih opština – na predlog zbora građana. Ako se zbor ne može održati – predloga nema, a bez predloga nema izbora. Posledica toga je da u brojnim beogradskim mesnim zajednicama već godinama funkcionišu saveti kojima je mandat istekao.
Dodatni apsurd ogleda se u poređenju sa drugim mehanizmima. Na primer, za inicijativu za osnivanje ili ukidanje mesne zajednice dovoljno je 10% potpisa birača sa tog područja. Za održavanje zbora, kojim se raspravlja o svakodnevnim lokalnim temama – potrebna je većina svih birača.
U drugim gradovima su kriterijumi daleko razumniji: u Pančevu ga može inicirati 10% građana ili trećina odbornika, u Valjevu je dovoljno 5%, a u Kragujevcu i u Novom Sadu čak i 50 građana. Beograd, uprkos statusu glavnog grada, svojim građanima daje manje mogućnosti da učestvuju u odlučivanju o sopstvenoj zajednici.
Zbog ovakve regulative, pred Ustavnim sudom će biti pokrenuta inicijativa za ocenu ustavnosti člana 117. Statuta Beograda. Predlagači smatraju da je Beograđanima ovim rešenjem uskraćeno ustavno pravo na ravnopravno učešće u lokalnoj samoupravi, te da ih stavlja u nepravedno nepovoljniji položaj u odnosu na ostatak građana Srbije.
Kada pravo postoji samo na papiru, a njegova primena zavisi od nemogućih uslova – ono prestaje da bude demokratski alat i postaje forma bez suštine.
Inicijativom se traži da Ustavni sud po službenoj dužnosti oceni ustavnost i zakonitost člana 117, posebno njegovog drugog stava, i da isti stavi van pravne snage, jer se njime građanima Beograda, uključujući i opštine poput Lazarevca, uskraćuje ustavno zagarantovano pravo na ravnopravno učešće u lokalnoj samoupravi.
Sjajno je objašnjeno šta je problem i šta treba preduzeti.
I onda 50 ljudi na Zboru odlučuje u ime 100000nl ljudi. To je demokratija.
Mesne zajednice treba ukinuti u gradovima, to je još jedan mehanizam za pljačku a u tim savetima odlučuju ljudu
Koje izabere šačica njihovih kompanjona pa onda krajnje netransparentno rade u svoju korist. Ove inicijative su samo bedni pokušaj lažne i bedne opozicije da maznu šta mogu jer su i naj gluplji u njihovim redovima postalo jasno da na vlest na ovaj način neće doći nikad a možda ni tad. Imam dovoljno iskustva sa radom mesnih zajednica da znam o čemu govorim.