Selena Močević je urednica i voditeljka, novinarka koja je imala veći izazov od ostalih kolega, hrabra žena koja je od modelinga došla do fakulteta političkih nauka i sada već veoma uspešne karijere. Kao ćerka čuvene Mire Močević koja je bila direktorka velikih medijskih kuća, Selena je gradila karijeru duplo većim zalaganjem, oslanjajući se na svoje obrazovanje, talenat i trud, a ne na pomoć majke koja je već bila uspešna u svom zanimanju. Od Banja Luke preko rada u Minhenu sada je pronašla svoje mesto u glavnom gradu Srbije – Beogradu.
Kaže da je prestonica prigrlila i da se oseća fantastično radeći posao koji voli i u gradu koji joj je iznedrio potpuno drugačiji život, nove prijatelje i uspešnu karijeru. Selena je postala primer mladim ženama, kao uzor i motivacija, ali i svojim primerom dokaz da je svaki san moguće ostvariti i da uspeh zavisi od rada na sebi.
U ekskluzivnom intervjuu, Selena je ostavila i snažnu poruku mladima koji žele da izgrade karijeru u novinarstvu.

Intervju
Novinar: Kako je u Vašem životu došlo do toga da studirate političke nauke i da se profesionalno bavite novinarstvom?
Selena Močević: „Ovo je priča koju sam često pričala.. Ali ja zaista nisam birala novinarstvo, već je ono izabralo mene (svesna sam da zvuči kao kliše). Kao mala, slatka Selena, bavila sam se modelingom, i snimali smo neku reklamu. Meni, koja sam odrasla uz majku novinarku, kamera nije bila strana. Naprotiv. I tada čelni ljudi te modne agencije primete to i dođu mi sa predlogom da vodim neku emisiju. Nešto sam se ja kao nećkala, ali pristanem. I tada se zarazim ovim „virusom.“ Iako sam pokušavala da odaberem drugu profesiju, tako neodlučna sam pre upisa fakulteta radila test profesionalne orijentacije.. I čak i on je pokazao da je ovo moje idealno zanimanje.„
Novinaer: Da li je Vama bilo duplo teže da se dokažete u žurnalistici uzimajući u obzir da ste imali i tu sreću i taj teret da Vam je majka godinama vodila medijske kuće? Da li je bilo sumnje od kolega da na pozicije dolazite preko svoje majke – čuvene Mire Močević?
Selena Močević: „Ufff, naravno da je bilo. Godinama sam bila „Mirina mala“. Taj epitet me negde prati i danas. Ali ja sam jako ponosna na svoju majku i njenu karijeru, i zahvalna sam što je imam, jer je moj najveći kritičar. Ali naše karijere, putevi su skroz drugačiji. Sa druge strane, volim osećaj kada dokažem ko sam, šta sam i kako radim i na taj način vrlo brzo izbijem argumente zajedljivim ljudima.„
Novinar: Koliko je bilo teško da nakon već izgrađene karijere u Banjoj Luci okrenete potpuno tok života i profesionalnog rada i odete u Minhen da radite u Televiziji srpske dijaspore?
Selena Močević: „Ja sam strelac u horoskopu, kod mene je neplanski čitav život. Kako je govorio Brus Li: „Be water, my friend“ (Budi kao voda prijatelju). Prilagodim se situaciji. Negde davno mi je bila želja da se oprobam u novinarskim vodama van granica svoje zemlje, tako da je odlazak u Minhen zapravo bilo ispunjenje jedne devojačke maštarije.„
Novinar: Kakva iskustva Vam je doneo rad u Nemačkoj?
Selena Močević: „Uf, uf, uf. Ne znam odakle da počnem. Ko je ikada radio na nekoj maloj televiziji u nastajanju, zna da je to rudarski posao. Zaista sam zahvalna na tom iskustvu, jer me mnogo očeličilo, naučila sam da nekada za uspeh u poslu nije potrebno samo znanje i trud, veći i oštar karakter. Ali u svom tom ludilu, u život su mi ušli ljudi na kojima sam mnogo zahvalna.
Novinar: Šta se dogodilo nakon toga i odakle odluka da se preselite u Beograd i u prestonici Srbije, takoreći, započnete iznova svoju karijeru?
Selena Močević: „I to je ostvarenje jedne želje. Naime, baš u tom Minhenu sam jednom spomenula kako bih volela i da se oprobam u „beogradskom medijskom ludilu“. Tako se i desilo.. Dobih poziv, tada, od jedne televizije za poziciju urednika Jutarnjeg programa. Dam otkaz u Minhenu, preselim se. Bila sam malo skeptična, jer dolazim u džunglu u kojoj me niko ne poznaje, ne zna ko sam, šta sam i kako radim. Ali sve što se dešavalo poslednje tri godine je samo dokaz da su znanje i trud neprocenjivi i nešto što niko ne može da vam ospori.„
Novinar: Urednički posao u medijima u Beogradu iziskuje viši nivo iskustva i posvećivanja. Kako je Vas dočekao glavni grad Srbije i da li ste pronašli sebe na toj poziciji i to u jednom od najtežeg medijskih formata – jutarnjem programu – jedne od najgledanijih televizija u Srbiji – Blic televizije?
Selena Močević: „Što kaže moja Deana: „Tebe je Beograd prigrlio“. Zaiste jeste. A i ja sam njega. Odgovara mi energija ovog grada, ovog posla. Beograd mi je poklonio predivne ljude, iskrene prijatelje i beskrajno sam zahvalna na njima. A što se tiče posla, jutarnji program je sveobuhvatan, kompleksan, dinamičan. Ali takva sam i ja pa se lepo slažemo.“

Novinar: Da li ste u karijeri nailazili na probleme kao žena koja gradi karijeru u novinarkom poslu?
Selena Močević: Iskreno, ne. I u ovom poslu ima više žena na ključnim pozicijama nego u bilo kom drugom zanimanju, subjektivni osećaj. Bilo je problema mnogo sa zajedljivim, ljubomornim ljudima, ali to ne isključuje ni jedan pol. Ili si čovek ili nisi.
Novinar: Na kom nivou je današnje novinarstvo i šta je potrebno da se ova profesija unapredi ili da vrati „stari sjaj?“
Selena Močević: „Pa u našoj zemlji novinarstva skoro da nema, postoje portparoli, glasnogovornici ovih ili onih. Godinama je vršen pritisak na medije i slomljeno je slobodno novinarstvo, neki su posustali zbog novca, neki iz straha.
Poklonjen je prostor ljudima koji bi trebalo da se leče, a ne da budu pred kamerama. Ali ja sam optimistična, verujem i znam da će situacija da se promeni, da ćemo i mi kao društvo da se preporodimo, jer kada dođeš do dna, onda možes da ideš samo ka gore.“
Novinar: Koliko je danas mladim, visoko obrazovanim ženama teško da se pozicioniraju u svetu medija i šta biste im poručili iz ličnog iskustva i onoga što svakodnevno vidite na medijskoj sceni Srbije?
Selena Močević: „Mislim da nije jedostavno. Ali nije ni nemoguće. Ukoliko ne želiš da budeš nečiji pijun, moraš da imaš zaista čvrst karakter, da znaš ko si, šta si, koliko znaš i koliko vrediš i da čvrsto veruješ u to. Tvoj posao će da govori umesto tebe.“



