Ako je odgovor „da“, čestitam – imate puno pravo! Sinoć smo opet imali priliku da se divimo vrhuncima političke bahatosti, bezobrazluka i ruganja građanima, a uz to i kršenju svih zakona, normi i običaja pristojne komunikacije. Ništa novo, reći ćete, ali ipak… svaki put pomislim da je dno dotaknuto, a onda nas politički talenti iznenade novim kopanjem!
Ali uz sav trud, nametanje i pokušaje da dospe u medije, nikako da joj uspe… Čestitamo, dospeli ste u medije!
Već danima gledamo besomučno napadanje na novinare i građane od strane osobe koja, gle čuda, obavlja visoku funkciju u lokalnoj samoupravi. S obzirom na to da je niko nikada nije shvatao ozbiljno, čini se da je odlučila da na silu dobije na značaju. Kako? Pa, tako što je svoju zvaničnu stranicu preimenovala u „javnu ličnost“ (zvuči ozbiljno, zar ne?) i sada deli misli u ime svoje, ali i u ime trenutno prvog čoveka opštine.
Ali čekajte, tu nije kraj! Ova „javna ličnost“ je, nesvesno ili možda svesno (a ko bi znao?), odlučila da pozove građane da potpišu peticiju za smenu predsednika, čiji je ona, ni manje ni više, pomoćnik! Fantastično, zar ne? Građani su, naravno, pozdravili ovu “inicijativu” i ubrzo počeli masovno da potpisuju peticiju. I da, svi su to delili na društvenim mrežama, jer kako i ne bi? Tako je ova briljantna inicijativa postala viralna!
Sada se postavlja pitanje: Kakva li je reakcija predsednika na ovakvu „pomoć“? Da li je možda zahvalan za podršku svog pomoćnika? Ili se možda pita kako je moguće da neki ljudi uopšte misle da će smeniti njega dok je on „prvi“ u opštini?
Ko će ga znati, ali jedno je sigurno – ovo je pravo „rešenje“ za svaku političku dilemu. Pomoćnik bi da bude “prvi”.
Sad, da li predsednik opštine odobrava ovakvu komunikaciju i način izražavanja? Nismo sigurni. Ali znamo da „javna ličnost“ nema problem sa širenjem dezinformacija, targetiranjem ljudi iz sopstvene političke koalicije i naravno, standardnim sportom među “moćnicima” – vređanjem novinara.
Ali, šta zapravo zakon kaže o komunikaciji vlasti i građana?
Pa, zakon je jasan: političari su tu da služe građanima, a ne da ih vređaju i ponižavaju. Zamislite! Takođe, zakon lepo kaže da su dužni da odgovaraju na pitanja novinara, a ne da ih nazivaju pogrdnim imenima kada im se ne sviđa pitanje.
A šta kažu kultura i vaspitanje?
To je malo teže pitanje, jer očigledno nije svima dostupno. U nekom paralelnom univerzumu, predstavnici vlasti bi komunicirali uljudno, poštovali javnost i trudili se da deluju u korist građana. U našem univerzumu, pak, političari se takmiče ko će više blokirati, uvrediti i ismevati one koji ih plaćaju – građane.
Kako se ponašaju političari u svetu?
Zavisi. U ozbiljnim državama, za ovakvo ponašanje slede ostavke, izvinjenja ili makar javna osuda. U Srbiji? Pa, ako dobiješ tri lajka i podršku par stranačkih kolega, možeš da nastaviš istim tempom!
Šta građani mogu da urade?
Iako zvuči kao naučna fantastika, građani mogu da zapamte ko im se ruga i ponižava ih, pa da se sete toga na izborima. Takođe, mogu da koriste javni pritisak, da postavljaju pitanja i da insistiraju na odgovornosti.
Jer, što se više ćuti, bahatost postaje norma.
Na kraju, ako se i dalje osećate primitivno – ne brinite. Niste vi problem, problem su oni koji misle da su nedodirljivi. A to može da se promeni.
A mislim, tekst je po načinu pisanja blizu i predsednika nam. Svađanje autora sa nekim nama nepoznatim protivnikom. Čak mogu da zamislim i onaj čuveni pogled u daljinu. Može li ime i prezime za početak gore pomenute, optužene osobe, za nas „primitivne“?
Svi znaju ko je Smradija Djubretic 🤣
Ne ulazim u Lazarevac od punoletstva. Primitivni su ex skolski gimnazijalci koji nikako da mi oproste natprosecan uspeh. Primitivni su Lazarevcani jer su pokrali buducnost svoje dece. Ostali su najnesposobniji.