- Ton „rezultata“ bez rokova i odgovornosti
- Podzemna garaža kao simbol frustracija
- Veletržnica: hronologija i poruka o završnoj fazi
- Putevi: ubedljive brojke i pitanja kriterijuma
- Vodosnabdevanje: obećanja bez dinamike
- Protesti i rast nezadovoljstva
- Sumnje u zastrašivanje i dovođenje „batinaša“
- Darosava i „Ćacilend“: pitanja organizacije i troškova
- Sumnje u nenamensko trošenje budžeta i resursa
- Sport i selektivna podrška
- Zaključak: problem komunikacije i poverenja
Za deo javnosti, ovo gostovanje je značajno i iz jednog dodatnog razloga: prema ocenama lokalnih novinara i građana, predsednik opštine se od početka mandata gotovo nikada ne obraća građanima putem medija, nema redovnih konferencija, a mediji se ne pozivaju na događaje od javnog značaja. Isto se ponašaju i ostali opštinski funkcioneri, kao i direktori javnih preduzeća, koji se takođe ne pojavljuju u javnosti i izbegavaju pitanja o temama koje direktno utiču na svakodnevni život.
Ton „rezultata“ bez rokova i odgovornosti
U takvoj atmosferi, gostovanje u televizijskom formatu koje je imalo ton izveštaja o „rezultatima“ i „ulaganjima“ pokazalo je i ono drugo lice lokalne realnosti: izbegavanje pitanja rokova, odgovornosti, prioriteta i transparentnosti, ali i pitanje političkih tenzija koje se u Lazarevcu ne smiruju već se iz meseca u mesec pojačavaju.
Podzemna garaža kao simbol frustracija
Najveći infrastrukturni poduhvat o kojem je Rikanović govorio jeste podzemna garaža. To je projekat koji traje dugo, nalazi se u samom centru Lazarevca i, po mišljenju velikog broja građana, predstavlja glavni izvor frustracija jer je postao simbol dugotrajnih radova, zastoja i stalnog odlaganja završetka. Rikanović je u emisiji rekao da je istina da je bilo problema i da se jedna faza radova privodi kraju, ali nije mogao da precizira kada će ta faza biti završena.
Veletržnica: hronologija i poruka o završnoj fazi
Rikanović je izneo i hronologiju projekta veletržnice. Naveo je da je izgradnja počela 2023. godine, da je završena 2024, a da je 2025. stigla upotrebna dozvola. Dodao je da je završena javna nabavka za opremanje unutrašnjosti, uključujući tezge. Poruka je bila da se projekat privodi punoj funkciji i da sledi završna faza kroz opremanje i organizaciju rada.
Putevi: ubedljive brojke i pitanja kriterijuma
Govoreći o saobraćajnoj infrastrukturi, predsednik opštine je naveo da je tokom 2025. godine, uz podršku „Puteva Beograda“ i JP „Beograd put“, urađeno ukupno 9 kilometara i 670 metara puteva u gradskim i prigradskim naseljima. To su brojke koje zvuče ubedljivo, ali deo građana istovremeno postavlja pitanja o kriterijumima: gde je urađeno, kojim redosledom, zašto su neka naselja čekala, a neka dobila prednost, i kako se meri efekat tih ulaganja na kvalitet života.
Vodosnabdevanje: obećanja bez dinamike
Kada je reč o vodi, Rikanović je obećao bolje vodosnabdevanje. Međutim, i ovde se ponavlja isti problem koji građani navode kao ključni: obećanje bez precizne dinamike, bez javno predstavljenog plana, bez jasnog roka i bez odgovora na pitanje ko i kako kontroliše realizaciju.
U gradu u kojem su komunalne teme svakodnevne i opipljive, takva obećanja mogu da zvuče kao najava, ali ne i kao garancija.
Protesti i rast nezadovoljstva
Iako je gostovanje bilo fokusirano na investicije, društvena atmosfera u Lazarevcu ne može se odvojiti od političke realnosti prethodnog perioda. Tokom proteklih godinu dana u gradu su održavani protesti, a deo javnosti posebno ističe da je nezadovoljstvo eskaliralo nakon prvog velikog protesta, kada su, prema tvrdnjama učesnika i građana, usledile uvrede upućene onima koji su izašli na ulicu. Mnogi navode da je upravo taj odnos prema građanima, a ne samo problematični radovi, doprineo tome da se nezadovoljstvo ne smanjuje već raste.
Sumnje u zastrašivanje i dovođenje „batinaša“
Jedan od aktuelnih lokalnih problema odnosi se na ozbiljne sumnje koje građani iznose o događajima i aktivnostima koje, po njihovom uverenju, imaju za cilj zastrašivanje, provociranje i kontrolu protesta i javnih okupljanja a uključuju dovođenje takozvanih batinaša iz drugih opština
Darosava i „Ćacilend“: pitanja organizacije i troškova
Dodatnu buru izazvali su snimci i fotografije koji su se pojavili u javnosti, a na kojima se vidi da su pojedini funkcioneri Gradske opštine Lazarevac odlazili u Darosavu i takozvani „Ćacilend“. Kritičari tvrde da je cilj odlaska u Darosavu bio provociranje studenata tokom akcije „Student u svakom selu“, dok građani insistiraju na ključnim pitanjima koja do danas nisu dobila jasan odgovor: ko je te odlaske organizovao, u čije ime su realizovani, sa kojim ciljem i, najvažnije, ko je snosio troškove i da li su u tome učestvovali budžet opštine i resursi javnih preduzeća.
Sumnje u nenamensko trošenje budžeta i resursa
Građani osnovano sumnjaju da se deo sredstava iz budžeta opštine i resursa javnih preduzeća koristi nenamenski, odnosno za aktivnosti koje nemaju direktnu vezu sa poboljšanjem života građana i realnim potrebama grada, a uključuju finansiranje odlazaka pristalica vladajuće partije na skupove širom Srbije.
Sport i selektivna podrška
Rikanović je u emisiji govorio o ulaganjima u sportske klubove, posebno ističući uspehe klubova Kolubara i ulaganja u terene, uključujući planove za izgradnju dva terena za padel, u Velikim Crljenima i u Lazarevcu. Ta tema se tradicionalno predstavlja kao ulaganje u mlade i zdrav život, što je poruka koja dobro prolazi u javnosti.
Međutim, u Lazarevcu postoje i drugi klubovi, sportske škole i pojedinci koji postižu zapažene, uključujući međunarodne rezultate, ali nisu pomenuti. U sportskom i građanskom okruženju postoji uverenje da se uspeh i podrška često promovišu selektivno i da se prostor u javnosti daje pre svega onima koji se ne protive aktuelnoj politici, dok se oni koji imaju drugačiji stav prećutkuju, marginalizuju ili ostavljaju bez zaslužene pažnje.
Zaključak: problem komunikacije i poverenja
Sve navedene teme imaju zajedničku tačku: komunikaciju koja izostaje. U takvom okruženju, jedno gostovanje u emisiji ne može da zameni institucionalnu transparentnost. Ako se javnost informiše sporadično, preko retkih objava putem društvenih mreža, bez mogućnosti da novinari postave potpitanja i bez kontinuiranog izveštavanja sa terena, građani imaju utisak da se upravlja slikom, a ne problemima. I tada čak i realni projekti, čak i urađene deonice i završeni objekti, gube vrednost u očima ljudi, jer izostaje ono što drži zajednicu na okupu: poverenje.


