Analiza podataka Republičkog zavoda za statistiku za januar 2012. i januar 2025. godine, koju je sprovela Nova ekonomija, nudi zanimljiv uvid u ovu problematiku. Kada je reč o osnovnim životnim namirnicama, slika je mešovita. Za prosečnu januarsku platu 2025. godine moglo se kupiti više junetine (97 kg naspram 66 kg), znatno više pilećeg mesa (358 kg naspram 140 kg), kao i više jaja (4.885 komada naspram 3.330) i mleka (693 litara naspram 407 litara) u poređenju sa 2012. godinom. S druge strane, kupovna moć kada je u pitanju krompir je blago opala (716 kg naspram 732 kg).
Do ovih promena došlo je usled značajnog rasta cena pojedinih proizvoda. Junetina je poskupela sa 550 na 1.100 dinara po kilogramu, krompir sa 50 na 150 dinara, a jaja sa 11 na 22 dinara po komadu. Cena mleka porasla je sa 90 na 155 dinara po litru, dok je piletina zabeležila najmanji rast, sa 260 na 300 dinara po kilogramu.
Značajniji pomak vidi se kod goriva. Prosečna januarska plata 2025. godine mogla je da pokrije 590 litara benzina ili 540 litara dizela, što je značajno više u odnosu na 2012. godinu kada se moglo kupiti oko 269 litara benzina ili 267 litara dizela. Iako su i cene goriva porasle (benzin sa 134-139 na 182 dinara, a dizel sa 136-139 na 199 dinara po litru), rast plata je bio očigledno veći u ovom segmentu.
Međutim, kada je reč o rešavanju stambenog pitanja, situacija je ostala izuzetno teška. Prosečna plata u Beogradu je 2012. godine bila dovoljna za svega 0,18 kvadratnih metara stana, dok je 2025. godine ta cifra tek neznatno porasla na trećinu kvadrata. Uz rast prosečne cene kvadrata sa 1.800 evra na nešto manje od 3.000 evra, san o vlastitom domu za mnoge ostaje dalek.
Svetlija tačka u analizi odnosi se na kupovinu kuhinjskih uređaja i nameštaja. Podaci iz 2023. godine pokazuju da je prosečna plata (98.143 dinara) mogla da pokrije više komada nameštaja i uređaja nego 2012. godine. Primera radi, 2012. godine prosečna plata je bila dovoljna za nešto manje od dva kauča, dok su 2023. godine mogla da se kupe dva cela. Slično je i sa električnim šporetima i frižiderima. Takođe, značajno je porasla površina stana koja se mogla zagrejati prosečnom platom.
Predsednica Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata, Ranka Savić, izražava sumnju u realnost prikazanog poboljšanja, ističući da svakodnevno iskustvo građana ne odgovara zvaničnim brojkama. Ona smatra da rast cena u mnogim segmentima života poništava nominalni rast plata.
Sa druge strane, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Ljubodrag Savić, ocenjuje da je svaki napredak pozitivan, ali naglašava da je potencijal za veći rast životnog standarda postojao.
Zaključno, analiza pokazuje da je nominalni rast prosečne plate u Srbiji u proteklih 13 godina doveo do povećanja kupovne moći u određenim segmentima, posebno kada je reč o nekim osnovnim životnim namirnicama i gorivu. Međutim, značajan rast cena nekretnina čini rešavanje stambenog pitanja i dalje izuzetno teškim. Mišljenja o tome da li je ovo poboljšanje dovoljno i da li odražava realan rast životnog standarda ostaju podeljena, što ukazuje na kompleksnost tumačenja statističkih podataka u kontekstu svakodnevnog života građana.