IZVOR: dr.Prvoslav Lule Mihailović – „Prilozi za Hroniku Lazarevca„
Lazarevac je nastao kao ogranak sela Šopić i da bi se mogao pratiti njegov nastanak i razvoj potrebno je upoznati se najpre sa nastankom i razvojem Šopića.
Šopić je nastao sredinom XVIII veka, posle beogradskog mira 1739. godine kada se u ovaj plodni deo šumadijske Kolubare doselio sa svojom porodicom Stevan Šop – aga, Srbin iz Sjenice.
Selo se brzo izgrađivalo tako da je uskoro podignuta i crkva, na mestu gde se danas nalazi Lazarevačko groblje, te se ovaj kraj i danas naziva “Crkveno polje”. U to vreme je, u blizini crkve sagrađen i konak — letnjikovac turskih spahija.
Po prvom stanovniku selo je dobilo naziv Šopić, a prostor na kome se danas nalazi Lazarevac zvao se Zbegovac, jer se tu s begovskih imanja sabirala letina. 1846 godine Šopić je brojao “devedeset pet kuća, 578 duša, a pored crkve ima školu”.
Jedina građevina koja se nalazila u Zbegovcu bila je vodenica Milana Topalovića, zemljoradnika iz Šopića, podignuta 1840. Godine, na Lukavičkoj reci. Veći deo Zbegovca bio je svojina Jovana Paunovića i Milana Topalovića.
Paunovićevo imanje obuhvatalo je je prostor današnje Želeničke stanice, južno od glavnog puta, sve do Lukavičke reke i bilo je tako plodno da su se na njemu “o uskrsu skupljali čobani iz okoline , puštajući stoku da pase po pšenici (jer bi “izđikala” do čovečijeg pasa) da bi na leto rod bio bolji”, a Topalovi}evo imanje pak protezalo se severno od današnjeg glavnog puta.
*Odlomak iz knjige „Prilozi za Hroniku Lazarevca“ – dr Prvoslav Lule Mihajlović