Konstruisanje neprijatelja: Kako tabloidi i vlast napadaju profesionalne novinare
Analiza pod nazivom „Konstruisanje neprijatelja: Kako se tabloidi i vlast obračunavaju sa profesionalnim novinarima?“ obuhvatila je period od marta do juna 2025. godine, u jeku studentskih i građanskih protesta. Prema nalazima fondacije, kampanje protiv novinara i medija koji kritički izveštavaju o vlasti nisu bile pojedinačni incidenti, već deo sistematskog obrasca čiji je cilj da se profesionalno novinarstvo predstavi kao pretnja, a novinari kao neprijatelji društva.
U analizi se navodi da je uočeno pet dominantnih narativa koji se međusobno prepliću: profesionalna diskreditacija, dehumanizacija i demonizacija, etiketiranje novinara kao izdajnika i stranih plaćenika, kriminalizacija, kao i njihovo poređenje sa fašistima, nacistima i ustašama.
Profesionalna diskreditacija odnosi se na pokušaj potpunog osporavanja kredibiliteta kritičkih medija. Novinari su u tabloidima predstavljani kao nekompetentni, pristrasni, propagandisti i proizvođači laži, dok je izveštavanje o temama od javnog interesa prikazivano kao manipulacija. Kritičko preispitivanje poteza vlasti povezivano je sa navodnim interesima tajkuna, opozicionih političara i drugih protivnika režima.
Poseban oblik napada, prema analizi, predstavlja dehumanizacija novinara. Oni se ne prikazuju samo kao profesionalno sporni, već i kao moralno iskvareni, zlonamerni, bez empatije, iracionalni ili psihološki nestabilni. Takav način izveštavanja ne služi samo vređanju pojedinaca, već stvaranju atmosfere u kojoj se kritički glasovi predstavljaju kao opasnost, dok se odbrana vlasti prikazuje kao jedino moralno ispravno ponašanje.
Jedan od najčešćih obrazaca je označavanje novinara kao stranih plaćenika, antisrba i saučesnika u navodnim pokušajima destabilizacije zemlje. Na taj način, novinarski rad se izmešta iz sfere javnog interesa i predstavlja kao deo šire zavere protiv države, suvereniteta i nacionalnog identiteta.
Najopasniji oblik napada, kako se navodi u analizi, jeste kriminalizacija novinara. Kroz ovaj narativ, novinari se predstavljaju kao saučesnici u krivičnim delima, inspiratori nasilja ili čak saradnici kriminalnih struktura. Posebno zabrinjava podatak da ovakva retorika nije dolazila samo iz tabloida, već i od visokih državnih funkcionera, koji su više puta pozivali na procesuiranje novinara zbog njihovog izveštavanja.
Retorički najekstremniji napadi ogledaju se u poređenju novinara sa fašistima, nacistima i ustašama. Takvim etiketama kritički mediji se prikazuju kao izvor zla, mržnje i društvene opasnosti, čime se ne osporava samo njihov profesionalni rad, već i njihovo pravo da postoje u javnom prostoru.
Slavko Ćuruvija fondacija upozorava da su iste ili slične narative, pored tabloida, koristili i visoki državni funkcioneri i prorežimski analitičari. To pokazuje da tabloidna retorika nije izolovana pojava, već deo šireg mehanizma obračuna sa novinarima i medijima koji postavljaju pitanja od javnog interesa.
Analiza je rađena na uzorku od 300 tekstova, izdvojenih iz korpusa od 1.984 članka sa portala Alo, Informer i Republika, u kojima se pominju mediji i novinari. Autorka analize je Danica Đokić.
Zaključak analize je da se u Srbiji kritički novinari napadaju sistematski, kroz ponavljajuće i međusobno povezane narative. Njihov cilj je da se uruši poverenje građana u profesionalne medije, da se novinari predstave kao neprijatelji, a kritika vlasti kao delovanje protiv države.
Za lokalne medije, ovakva analiza ima poseban značaj. Kada se profesionalni novinari na nacionalnom nivou svakodnevno označavaju kao izdajnici, plaćenici ili kriminalci, ista matrica se vrlo brzo prenosi i na lokalne sredine. U manjim gradovima, gde su pritisci neposredniji, a institucije često zatvorenije za pitanja javnosti, posledice takve retorike mogu biti još ozbiljnije.
Pravo javnosti da zna ne može se svoditi na pitanje političke podobnosti novinara. Novinarski posao je da pita, proverava, ukazuje i objavljuje informacije od javnog interesa. Kada se taj posao proglašava neprijateljskim delovanjem, ugrožava se ne samo sloboda medija, već i pravo građana da budu obavešteni.
Kompletnu analizu Slavko Ćuruvija fondacije možete pročitati na sajtu fondacije

