Beograd je na Savindan bio poprište velikog studentskog i građanskog protesta koji je još jednom pokazao da se duboko nezadovoljstvo u društvu ne može ignorisati niti utišati. Pod porukom da je znanje temelj svakog slobodnog društva, studenti, srednjoškolci i građani okupili su se kako bi ukazali na sistemsko urušavanje obrazovanja, pritiske na univerzitete i šire odsustvo odgovornosti institucija.
Skup je započeo ispred Rektorata Univerziteta u Beogradu, gde su se okupljenima obratili predstavnici akademske zajednice i studenti. U porukama koje su dominirale govorima istaknuto je da univerzitet mora ostati autonoman prostor znanja, kritičkog mišljenja i slobode, a ne produžena ruka politike. Posebno je naglašeno da se obrazovanje u Srbiji godinama gura na marginu, dok se stručnost sistematski potcenjuje.
Studenti su poručili da ne pristaju na ulogu pasivnih posmatrača sopstvene budućnosti. Njihovi zahtevi nisu svedeni na pojedinačne odluke ili kadrovska pitanja, već se odnose na dubinske probleme: degradaciju obrazovnog sistema, nesigurne uslove rada i studiranja, političke pritiske i gubitak poverenja u institucije koje bi morale da štite javni interes.
U protestu su učestvovali i srednjoškolci, koji su jasno stavili do znanja da generacije koje dolaze ne prihvataju sistem u kojem se znanje obesmišljava, a poslušnost nagrađuje. Poruke mladih bile su jednostavne, ali snažne: žele društvo u kojem se uči da bi se mislilo, a ne da bi se ćutalo.
Nakon obraćanja ispred Rektorata, kolona je krenula u protestnu šetnju centralnim gradskim ulicama, koja je završena ispred Hrama Svetog Save. Dolazak na plato ispred Hrama imao je snažnu simboliku, jer se Savindan u Srbiji obeležava kao školska slava i praznik znanja. Međutim, okupljene su dočekala zatvorena vrata Hrama.
Studenti su pogaču doneli do ulaza, ali zbog zaključanih vrata nisu ulazili u objekat. Obred su simbolično obavili ispred Hrama, na platou, uz pojanje i tamjan. Taj čin nije imao liturgijski karakter, već jasnu poruku: Sveti Sava, kao simbol prosvete i obrazovanja, pripada zajednici, školama i znanju, a ne isključivo institucijama i zatvorenim prostorima.
Ovaj detalj snažno je odjeknuo u javnosti, jer je dodatno osvetlio jaz između formalnih institucija i stvarnih društvenih potreba. Umesto prostora otvorenog za dijalog i zajedništvo, studenti su se suočili sa zatvorenim vratima – što je mnogima postalo simbol šireg društvenog stanja.
Organizatori protesta podsetili su da ovaj skup nije izolovan događaj, već deo kontinuiranog talasa građanskog i studentskog nezadovoljstva koje traje mesecima. Kao jedan od ključnih momenata u buđenju javnosti navodi se i tragedija u Novom Sadu, kada je pad nadstrešnice odneo 16 života, što je dodatno otvorilo pitanja bezbednosti, odgovornosti i sistemske korupcije.
Na kraju skupa studenti su poručili da neće stati. Najavili su nove proteste i akcije, uključujući i okupljanje za Sretenje, uz jasnu poruku da borba za dostojanstveno obrazovanje, odgovorne institucije i društvo zasnovano na znanju tek počinje.
Srbija se, kako su poručili, ne može umiriti dok se ključna pitanja guraju pod tepih. Znanje nije pretnja – znanje je osnova svakog društva koje želi budućnost.



