Samo generativna AI (GenAI) beleži značajan rast, sa predviđenim povećanjem od 71% u 2025. godini. Kompanije poput Amazona, Google-a i Microsoft-a planiraju da ulože desetine milijardi dolara u AI tehnologije. Na primer, Amazon planira da potroši oko 100 milijardi dolara na AI u 2025. godini.
Jedna od najvećih opasnosti po budućnost čovečanstava i to u periodu od samo 5 godina bi bila upotreba vode za hlađenje servera veštačke inteligencije. S obzirom da prosečan data centar koristi između 7 i 10 litara vode po kilovat-satu energije za hlađenje, a da AI serveri troše znatno više energije zbog složenih kalkulacija i velikih podataka, globalna potrošnja vode mogla bi znatno porasti. Potrošnja vode bi mogla dostići milijarde litara godišnje samo za AI servere.

Foto: Canva.com
Ekološke polsedice
U oblastima gde su vodni resursi već ograničeni, povećana potrošnja vode za hlađenje servera može uticati na dostupnost vode za piće, poljoprivredu i industriju. Ako se koristi neefikasno ili kroz tradicionalne metode hlađenja, povećana potrošnja vode može doprineti negativnim ekološkim posledicama. Kako AI postaje sve dominantnija tehnologija, pritisak na resurse, uključujući vodu, energiju i infrastrukturu, može eksponencijalno rasti.
Veliki AI serveri zahtevaju ogromnu količinu električne energije. Ukoliko ta energija potiče iz fosilnih goriva (poput uglja ili nafte), emisije CO₂ značajno se povećavaju. Iako mnoge kompanije prelaze na obnovljive izvore energije, data centri još uvek imaju značajan karbonski otisak.

U oblastima gde se voda koristi ne samo za industrijske svrhe već i za poljoprivredu i svakodnevni život, dodatna potrošnja može direktno uticati na dostupnost vode za stanovništvo. Irska i Nemačka, iako imaju umerene klime, beleže sve veći broj data centara, što može predstavljati dugoročan izazov za resurse vode za piće građanima.
Srbija trenutno
Ako Srbija poveća broj data centara ili postane tehnološki centar mrežnog razvoja u regionu, potrošnja energije i vode za hlađenje može postati relevantno pitanje. To je posebno važno u kontekstu međunarodnog razvoja veštačke inteligencije. Srbija ima relativno dobru dostupnost vodnih resursa zahvaljujući rekama kao što su Dunav i Sava. Međutim, neracionalno trošenje vode u industriji ili povećanje potražnje može izazvati pritisak na vodne resurse, posebno u sušnim ili ekološki osjetljivim oblastima.

Foto: Canva.com
Ako Srbija integriše moderne tehnologije poput AI, postoji potreba za jasnim strategijama održivog upravljanja resursima, uključujući vodu i energiju. Ovo može uključivati primenu reciklirane vode za industrijske svrhe i optimizaciju infrastrukturnih procesa.
Trenutno, potrošnja vode i energije za AI raste eksponencijalno, sa povećanjem kapaciteta servera i složenosti modela. Ako se ovakav trend nastavi, lokalni problemi sa resursima mogli bi postati globalni već za 10-20 godina, naročito u područjima sa ograničenim vodnim zalihama.
Druge grane koje „piju“ vodu
Pored veštačke inteligencije (AI) i infrastrukture interneta, postoje mnogi drugi sektori i industrije koje predstavljaju značajne faktore rizika za resurse poput vode, energije i životne sredine.
Energetska industrija, poljoprivreda i stočarstvo, industrija proizvodnje cementa, tekstilna industrija, rudarstvo pa čak i proizvodnja hrane iziskuje korišćenje vode.

Foto: Canva.com
Kombinacija faktora kao što su industrijska potrošnja vode (uključujući AI, internet, i tradicionalne industrije), rast populacije, klimatske promene, i neodrživo upravljanje resursima, može dovesti do ozbiljnih posledica nestašice vode u narednim decenijama.
Prema izveštajima Ujedinjenih nacija, svetska potražnja za vodom će premašiti dostupne zalihe za 40%, ako se trenutni trendovi nastave. Ovo znači da bi određeni regioni, posebno oni sa sušnim klimama, mogli imati ozbiljnu nestašicu vode već do kraja ove decenije, dakle do 2030. godine. Procenjuje se da bi do 2,5 milijardi ljudi moglo živeti u područjima sa trajnim nedostatkom vode. Ovo bi ugrozilo osnovne uslove za život, poput pristupa čistoj vodi za piće i poljoprivredu.

Ukupna dnevna potrošnja vode za piće, kuvanje, higijenu i poljoprivredu iznosi oko 10 milijardi litara dnevno za celokupnu ljudsku populaciju.
Seča šuma, urbanizacija i industrijalizacija smanjuju broj prirodnih izvora vode. Na primer, divlje životinje koje zavise od šumskih izvora vode (potoci, močvare) mogu osetiti kritične posledice za manje od jedne decenije u regionima gde je seča šuma intenzivna.
U Srbiji za 23 godine nestalo 74.200 hektara površine šume.
Ukoliko Srbija nastavi ovim tempom, a dodatno počne da razvija tehnologiju veštačke inteligencije bez održivosti i korišćenja zelene energije, i pored velikog broja izvorišta, stanovništvo bi moglo ostati bez vode.
Pored rizika za ljude, postoji ozbiljan rizik za životinjski svet. Naučnici procenjuju da je trenutna stopa izumiranja vrsta od 100 do 1.000 puta veća nego što bi bila u prirodnim uslovima, uglavnom zbog ljudskih aktivnosti. Intenzivna potrošnja vode za AI i internet servere može dodatno ugroziti prirodne izvore vode, posebno u regionima gde i životinje zavise od istih izvora.

Foto: Canva.com
Održiva rešenja
Zelene tehnologije: Reciklaža vode i prelazak na metode hlađenja koje koriste vazduh ili minimalnu količinu vode mogu smanjiti pritisak na prirodu.
Lokalne inicijative: Kompanije koje grade data centre u blizini oskudnih resursa trebalo bi da ulažu u održive projekte koji pomažu očuvanju ekosistema.