Tripić je u objavi na društvenoj mreži Iks napisala da se strategija vlasti ne oslanja na klasičnu diktaturu, već na metode hibridnog režima, a da je krajnji cilj kreiranje apatije kod opozicionih birača, dok vlast sopstveno biračko telo održava u stanju permanentne mobilizacije.
Po njenim rečima, jedna od metoda je plasiranje narativa o „bivšem režimu“ i kolektivnoj krivici koju vlast koristi neprekidno duže od 10 godina.
„Svi politički protivnici, bez obzira na njihovu trenutnu ideologiju ili činjenicu da neki od njih 2012. godine nisu ni bili politički aktivni, podvode se pod zajednički imenitelj ‘žuti lopovi’, ‘bivši režim’ ili ‘oni koji su uništili i opljačkali Srbiju’. Cilj je da se kreira istorijski narativ po kome je bavljenje opozicionom politikom u startu nemoralan čin. Građanima se ispira mozak idejom da alternativa ne donosi promenu, već isključivo povratak na ‘mračne dvehiljadite'“, rekla je Tripić.
Kako je istakla, druga tehnikaka se odnosi na plasiranje narativa da su svi politički protivnici isti, a cilj je da se ljudi demotivišu da izađu na izbore.
„Kroz prorežimske tabloide i televizije plasiraju se priče o unutrašnjim sukobima u opoziciji, borbi za fotelje, finansijskim malverzacijama i tajnim dogovorima sa strancima ili samim režimom. Kod prosečnog opozicionog birača stvara se duboko razočaranje i cinizam“, smatra Tripić.
Po njenim rečima, kako bi se obesmislio koncept opozicionog delovanja, SNS godinama svesno kreira, finansira i medijski forsirao „lažnu opoziciju“.
Ideja je da tokom izbornih ciklusa, prostor na nacionalnim frekvencijama dobijaju ekstremno desničarske grupe, lažni ekološki pokreti ili estradne ličnosti koje glume opoziciju.
„Oni služe da u debatama napadaju pravu opoziciju žešće nego što to radi sam SNS. Cilj je zbunjivanje biračkog tela i fragmentacija glasova. Kada građani vide bizarne i radikalne likove koji se izdaju za opoziciju, u potpunosti gube poverenje u instituciju političke partije“, navela je Tripić u analizi.
Dodala je da vlast koristi i metode kriminalizacije i dehumanizacija opozicionih lidera, preuzimanje kadrova i „preletanje“, kult ličnosti predsednika Srbije Aleksandra Vučića i taktiku asimetrične izlaznosti.
„Dok opozicioni birači zbog zgađenosti ostaju kod kuće, kapilarni glasovi, ucenjeni radnici u javnom sektoru i tvrdo jezgro Vučićevih pristalica izlaze na glasanje pod vojničkom disciplinom. Na taj način, svesno urušavanje poverenja u politiku postaje najjače Vučićevo oružje za ostanak na vlasti“, tvrdi Tripić.


