Turska priprema opsežno obezbeđenje za predstojeći samit NATO-a, raspoređujući desetine hiljada policajaca i stavljajući vazduhoplovnu odbranu u visoki stepen pripravnosti, zabranjujući javna okupljanja i uvodeći sporna ograničenja slobode izražavanja i okupljanja.
To je namenjeno i da se pokaže snaga i istakne posvećenost Turske tom vojnom savezu u kojem je često predstavljaju kao autsajdera.
Lideri 32 države-članice će se okupiti 7. i 8. jula u glavnom gradu Turske, Ankari, uključujući predsednika SAD Donalda Trampa čije pretnje o povlačenju njegove države iz NATO-a i smanjenju broja američkih vojnika u Evropi mogu da stvore neizvesnost oko budućnosti Alijanse.
Turska je takođe predstavila novi „VIP aerodrom“ – za visoke goste, pretvoren od bivšeg vojnog aerodroma, specijalno za prijem NATO lidera.
Na NATO samitu očekuje se da se članovi bave pitanjima potrošnje na odbranu i promeni uloge SAD unutar Alijanse.
Glavna agenda će biti usmerena na jedinstvo pošto je Tramp kritikovao saveznike zbog toga što nisu podržavali američki rat protiv Irana i vojne napore za ponovno otvaranje Ormuskog moreuza.
„Važan aspekt sastanka je do koje mere može razdor između SAD i Evrope da bude izlečen ili smanjen tokom samita“, rekao je Fatih Džejlan, bivši ambasador Turske pri NATO-u, sada analitičar pitanja bezbednosti u Centru za politiku „Ankara“.
„Ne treba da očekujemo čuda, ali ipak ima usaglašavanja ideja o naglašavanju značaja NATO-a što treba videti kao uspeh“, rekao je on.
Uloga Turske kao domaćina izgleda da je pomogla da dođe Tramp koji ima bliske veze s njenim predsednikom Redžepom Tajipom Erdoganom.
„Pa da ga ne održava u Turskoj predsednik Erdogan, ne verujem da bih išao na njega“, rekao je Tramp novinarima posle sastanka sa generalnim sekretarom Markom Ruteom u Beloj kući.
Uoči samita Erdogan je opisao Tursku kao pouzdanog saveznika koji stalno preuzima odgovornost na jugoistočnoj strani NATO i koji će nastaviti da igra vodeću ulogu u Alijansi. On je rekao da njegova država radi na tome da osigura da samit u Ankari postane referentna tačka u istoriji Alijanse.
Turska je članica NATO-a od 1952. i ima drugu po veličini vojsku u Alijansi posle SAD, brzo rastuću vojnu industriju i stratešku lokaciju na raskršću Evrope, Bliskog istoka, Crnog mora i Kavkaza.
Ipak, često je delovala na svoju ruku, frustrirajući saveznike tako što odbija da učestvuje u sankcijama protiv Rusije, angažujući se u sporovima sa Grčkom i nabavljajući ruske raketne odbrambene sisteme zbog čega je 2019. izbačena iz američkog programa za letelice F-35.
Ipak nezavisno delovanje Turske joj je omogućilo da bude posrednika, od sporazuma Rusije i Ukrajine o transportu izvoznih žitrica Crnim morem 2022. godine, do podržavanja nedavnih inicijativa o okončanju rata u Iranu.
Ankara je ponekad bila frustrirana svojim NATO-saveznicima, posebno oko, kako je videla, nedostatka solidarnosti tokom neuspelog puča 2016. i zbog restrikcija na prodaju oružja Turskoj posle njene intervencije u Siriji.


