U svetu gde dominiraju Instagram i TikTok, a sati se provode u virtuelnom prostoru, lajkovi su izgubili svoju pravu vrednost – svaki izostali „klik“ može da pogodi pravo u srce i poveća rizik od depresije. Neprekidno praćenje sumornih vesti, takozvano „doomscrolling“, potkopava optimizam i produbljuje anksioznost, stvarajući začarani krug negativnih misli.
Psihoterapeutkinja Marija Božić ilustruje ovaj problem kroz iskustvo dvadesetsedmogodišnje Katarine, koja je umalo izgubila sebe u lavirintu digitalnog sveta. Katarina se budila usred noći kako bi proverila broj pregleda svoje objave, a njen dan je zavisio od broja lajkova, dok je osećaj usamljenosti rastao iz dana u dan. Svaki pad interakcija izazivao je talase očaja i bezvrednosti, što je kulminiralo paničnim napadima i povlačenjem iz odnosa sa bliskim prijateljima.
Klasična terapija u Katarininom slučaju nije dala očekivane rezultate sve dok nije uveden planirani digitalni detoks. Ograničavanje vremena provedenog na mrežama na samo 30 minuta ujutru i uveče, uz potpunu apstinenciju od ekrana vikendom, donelo je značajne promene. Već nakon prve nedelje bez beskrajnog skrolovanja, Katarina je osetila olakšanje – depresivni simptomi su se smanjili, a osmeh se vratio na njeno lice. U grupnoj radionici sa vršnjacima, shvatila je da nije usamljena u svojoj borbi, a deljenje iskustava i podrška kolega pomogli su joj da razbije zidove digitalne izolacije.
Stručnjaci, uključujući psihoterapeutkinju Mariju Božić, preporučuju „algoritamski otpor“ – kritičko promišljanje sadržaja koji nam algoritmi serviraju, kako bismo prekinuli ovaj psihološki začarani krug. Ključ ozdravljenja leži u istinskoj, ne-virtualnoj povezanosti. Vreme provedeno bez ekrana vraća nam osećaj sopstvenog identiteta i oživljava stvarne međuljudske odnose.
Marija Božić poziva čitaoce da se pridruže digitalnom detoksu i oslobode se „digitalne izolacije“, naglašavajući da prava bliskost čeka van ekrana. Ona podstiče da zamislimo jutra ispunjena radošću i zahvalnošću za stvarne ljude oko nas, umesto strepnje zbog broja lajkova. Digitalna detoksikacija, prema njenim rečima, nije samo prestanak skrolovanja, već ponovno otkrivanje sopstvene vrednosti i unutrašnje snage. Kada se isključe notifikacije, otvaraju se vrata autentičnoj priči, oslobođenoj pritiska površnih komentara, a svet ponovo može da oseti iskren osmeh i prisutnost.
Podsećajući na Katarinin put oporavka, Marija Božić zaključuje da je moguće pronaći svoj glas i osloboditi srce okova virtuelne slave kada se prestane sa merenjem sopstvene vrednosti brojem pregleda. Ona ohrabruje čitaoce da se usude da zakorače u svet bez ekrana, budu hrabri i podele svoju pravu priču, tamo gde su umesto lajkova potrebni zagrljaji, a umesto filtera – autentičnost. Istinska povezanost, poručuje psihoterapeutkinja Marija Božić, čeka da bude prepoznata.