Podsećanja radi, doživotni predsednik SFRJ i Saveza komunista Jugoslavije preminuo je u Ljubljani 4. maja 1980. godine, nakon duge borbe sa teškom bolešću.
Ove 2025. godine navršava se tačno 45 godina od dana kada je vest „Umro je drug Tito“ izazvala muk u svim saveznim republikama Jugoslavije i obišla svet. Nakon te vesti, mnogo toga se promenilo.

Preneseno sa kolena na koleno, priča se da je zid u skoro svakom domu SFRJ-a je imao uramljenu Titovu sliku (neki je imaju još uvek). Prošlo je više od četiri decenije od tada. Mnoge vlasti su prošle i došle, ali koliko se sistem promenio? Tragajući za adekvatnim sagovornicima, kontaktirali smo Udruženje Saveza komunista Srbije u Lazarevcu. Putem telefonskog razgovora, javio nam se predsednik udruženja, Dragan Stanković, koji je objasnio da je predsednik lazarevačkog udruženja preminuo, ali da se uskoro očekuje jačanje organizacije u tom gradu i nastavak njenog rada.
Naš sagovornik, govorio je o doživljaju Titove smrti, koji mu je prenela porodica: „Moja porodica je smrt doživela, kao i verovatno velika većina naroda tadašnje SFRJ, veoma tužno i sa iskrenom žalošću, zbog odlaska čoveka za koga mnogi smatraju da je imao ključnu ulogu u posleratnoj obnovi i izgradnji zemlje, uključujući infrastrukturu i industriju, te da je doprineo poboljšanju životnog standarda radničke klase i naroda.“

Pre nego što smo prešli na aktuelne političke planove Udruženja Saveza komunista Srbije, pitali smo Stankovića za razlike u sistemu između komunističke Jugoslavije i demokratske Republike Srbije.
„Prosečan građanin Jugoslavije u to vreme imao je apsolutnu radnu i socijalnu sigurnost, situirana radna mesta i plate. Odlazak iz službe niko nije mogao da dobije, izuzev ako se bavio kriminalom. Ekonomska sigurnost u doba Josipa Broza i sada se ne može porediti, jer sada ne postoji ni ekonomska ni socijalna sigurnost“ – započeo je Dragan o po njemu očiglednim razlikama.
Često se provuče priča o Udbi i Ozni, kada se govori o Titovom vremenu, zato smo ga pitali za poređenje između policijskog sistema tada i sada, i da li je u SFRJ-u policija bila efikasnija u suzbijanju kriminala?
„Za vreme vladavine Josipa Broza Tita policija je svoje aktivnosti usmerila na borbu protiv kriminala i svih drugih nezakonitih aktivnosti. Zaštitom ljudskih prava bavile su se i druge institucije, ne samo policija. Policija se sada ne bavi zaštitom ljudskih prava, to radi samo prividno, koliko je potrebno vladajućoj strukturi. Za vreme Tita mogao si da radiš i govoriš šta si hteo, osim tri stvari, nisi smeo da budeš protiv Tita, protiv bratstva i jedinstva i protiv samoupravljanja. Osnovno ljudsko pravo je pravo na pristojan život, rad i zaradu. Toga sada nema i niko se time ne bavi!“ – bio je jasan Stanković.
Nepopularno mišljenje danas vezano za jednopartijski sistem se vezuje za diktaturu, da li je danas u višepartijskom sistemu drugačije? O sadašnjem sistemu predsednik Udruženja Saveza komunista Srbije je rekao: „Sada sistem ne funkcioniše jer se skupštine i drugi organi ne biraju neposredno, već putem stranačkih lista, te se ne glasa za konkretnu osobu, već za stranku, pri čemu često nije poznato ko se nalazi na tim listama“ i objasnio da je partijski sistem u Jugoslaviji funkcionisao demokratski kroz strukturalno donošenje odluka putem radničkih saveta, Skupštine i drugih organa, uz učešće većine građana.

Šta konkretno nedostaje Stankoviću i drugim zagovornicima politike Josipa Broza Tita u današnjem vremenu?
„Nedostaje sve, od fabrika i radnih mesta do bezbednosti i programa, razvoja i adekvatne spoljne politike. Za vreme Josipa Broza iz inostranstva su dolazili da rade u Jugoslaviju, a sada svi slobodni i pametni koji nisu uz vlast ili pored vlasti napuštaju zemlju. Imamo najmanji natilitet od kad postoji Srbija. Savez Komunista Srbije traži vraćanje društvene svojine, državnih, privrednih preduzeća, vraćanje u vlasništvo društva i države. Zalažemo se i tražimo privredne resurse. Bilo kome prodati u vlasništvo naroda i države, a to je sve što Srbija ima i nije ljudskom rukom stvoreno. Rudnik zlata, uglja, zemljišta, banje, delove reka, jezera, šuma i drugo. Fabrika može da se izgradi sa radnicima, a zemljište ne moze i to pripada narodu, a ne pojedincima, bez obzira koliko oni to platili“ – stav je predsednika udruženja.
S obzirom na istorijski kontekst i različita tumačenja komunističke ideologije, kako Udruženje definiše svoje osnovne principe i po čemu se razlikuje od drugih političkih opcija u Lazarevcu?
„U sadašnjem sistemu lokalna samouprava, nema nikakva prava, a ni svoje pare iz izbornih prihoda, pa ne može ništa samostalno da planira niti da ostvari bez para Vlade i bez obzira na želje i potrebe. U Lazarevcu Savez Komunista Srbije je opoziciona organizacija koja ne zavisni od ostalih opozicionih partija, nastavljamo da jačamo organizaciju u Lazarevcu, kako bi izašli na izbore i promenili sve gore spomenuto“ – govorio je Dragan Stanković.
O smeni vlasti u Republici Srbiji i borbi za promenu sistema predsednik Udruženja Saveza komunista Srbije je zaključio: „U poslednje vreme i opozicija i druge društvene i nevladine organizacije bore se za smenu vlade. Savez komunista Srbije se bori za promenu sistema, jer svaka vlada u kapitalističkom sistemu radiće za kapitaliste, a ne za radnike, ljude i građane. To su u ovih 45 godina posle smrti Josipa Broza i pokazalo i realizovalo i od razvojne i napredne zemlje postali smo najsiromašnija zemlja u Evropi, izopačeni i nikom potrebni, osim stranim kapitalistima za sirovine i jeftinu radnu snagu.“
Četrdeset pet godina nakon Titove smrti, sećanje na njegovu eru i dalje je živo, a različita viđenja prošlosti oblikuju i sadašnjost Srbije. Pojavom Saveza komunista Srbije kao potencijalne političke snage, otvara se pitanje o budućem uticaju komunističke ideje na srpsko društvo. Hoće li nostalgija za prošlim vremenima pronaći svoj politički izraz u 21. veku, i kako će se nove generacije odnositi prema nasleđu Jugoslavije, ostaje da pokaže vreme. Zanimljivo je napomenuti da slični politički sistemi i danas postoje u zemljama poput Kine, Severne Koreje, Kube, Laosa i Vijetnama.