Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) je danas, povodom 31. godišnjice hrvatske vojno-policijske akcije „Oluja“, objavila pismo mladih iz Srbije i Hrvatske koji kažu: „Vreme je da se jedni s drugima suočimo. Vreme je da skupimo hrabrosti i priznamo svoju odgovornost. Vreme je da uvidimo i patnju drugoga. Šta čekamo? I dalje smo susedi“.
Pismo prenosimo u celini:
„Ovo pismo nastalo je kao rezultat zajedničke razmjene mladih iz Srbije i Hrvatske. Dijelimo ga s medijima u Hrvatskoj i Srbiji u nadi da će se čuti, vidjeti i prepoznati perspektive koje su gotovo potpuno potisnute iz javnog prostora.
„Ako si rođen nakon 1995, postoji velika vjerojatnost da si o Oluji učio od ljudi koji su već znali što trebaš misliti. Jedni su ti rekli da je to najveća pobjeda.
„Drugi da je to najveća tragedija.
„Rijetki su te pitali znaš li kako izgleda kada dijete prvi put shvati da više nema dom.
„Nitko te nije pitao znaš li kako zvuči tišina nakon što se zatvore vrata kuće koju možda više nikada nećeš vidjeti.
„Nitko te nije pitao znaš li koliko godina treba da čovjek ponovno nekome kaže: „Ovdje sam kod kuće.”
„Odrastali smo u različitim državama.
„Učili iz različitih udžbenika.
„Slušali različite himne.
„Ali nijedna knjiga nije dovoljno velika da u nju stane cijela istina.
„Možda nikada nećemo imati isto sjećanje na Oluju.
„Ali možemo imati isti odnos prema ljudskoj boli.
„Dok su jedni slavili pobjedu bez spomena počinjenih zločina, drugi su desetljećima gradili politiku na gubitku žrtava, pretvarajući ih u simbol umjesto da im ponude dostojanstven život. Predugo su žrtve služile kao dokaz da je „naša” strana uvijek u pravu, a „njihova” uvijek u krivu. Bol majke ista je, bila ona Hrvatica ili Srpkinja.
„Vrijeme je da počnemo pričati i o drugoj strani priče.
„O ljudima koji su ostali bez kuća.
„O starcima koji nisu stigli pobjeći.
„O djeci koja su odrastala kao izbjeglice.
„O susjedima koji se nikada više nisu pogledali u oči.
„Neki su susjedi prestali biti 1991., neki su se sa svojima oprostili 1995.
„Vrijeme je da se jedni s drugima suočimo. Vrijeme je da skupimo hrabrosti i priznamo svoju odgovornost. Vrijeme je da uvidimo i patnju drugoga.
„Što čekamo? I dalje smo susjedi“.
