- Zato je važno precizno navesti šta je, sudeći prema njegovim reakcijama, Aleksandru Dimitrijeviću bilo smešno.
- Posebno pitanje predstavlja vreme u kojem su neke od reakcija poslate. Na snimku se vide reakcije upućene u 10.37, 13.36 i 14.25, dakle pre 15 časova.
- Zato pitanja nisu upućena samo njemu, već i Gradskoj opštini Lazarevac.
Snimak prepiske sa zvaničnim Instagram nalogom portala pokazuje da nije reč o jednoj slučajnoj ili pogrešno poslatoj reakciji. Isti emotikon ponavlja se uz različite objave tokom više meseci.
Zato je važno precizno navesti šta je, sudeći prema njegovim reakcijama, Aleksandru Dimitrijeviću bilo smešno.
Smešna mu je bila objava o građanima koji su u Zemunu zaustavljeni dok su išli na protest kod Ušća.
Smešno mu je bilo okupljanje povodom godišnjice prvog Zbora građana Lazarevca kod Rudarske česme.
Smešan mu je bio Stefan Denda, član Zbora građana Lazarevca, kada je govorio o policijskom kordonu i odnosu prema okupljenim građanima.
Smešan mu je bio odbornik Pokreta slobodnih građana Srđan Đumić, dok je govorio o studentskim protestima, političkoj odgovornosti i pitanju koje bi postavio sugrađaninu koji podržava vlast.
Smešan mu je bio i opozicioni odbornik Ivan Todorović, tokom obraćanja okupljenim građanima u Lazarevcu.
Smešna mu je bila Jelena Cvijetić, glumica i aktivistkinja iz Lazarevca, dok je javno iznosila svoj stav.
Smešna mu je bila i Slađana Stanojević, defektolog u nastavi u Osnovnoj školi „Dule Karaklajić“, takođe dok je govorila kao građanka i aktivistkinja.
Smešni su mu bili studenti koji pešače, protestuju i organizuju javna okupljanja.
Smešna mu je bila vest o studentu Andreju Tanku, koji je osuđen zbog događaja povezanih sa studentskim protestima.
Smešna mu je bila i vest o procenama broja građana prisutnih na protestu.
Smešna mu je bila objava o predstavnicima Saveta roditelja Pete beogradske gimnazije, koji su razgovarali sa Delegacijom Evropske unije u Srbiji.
Smešan mu je bio i poziv građanima da petnaestominutnom blokadom odaju poštu stradalima u padu nadstrešnice u Novom Sadu.
Smešna mu je, prema poslatoj reakciji, bila i izjava izvestioca Evropskog parlamenta za Srbiju Tonina Picule da se napredak Srbije u reformama značajnim za članstvo u Evropskoj uniji znatno usporio i da je u nekoliko ključnih oblasti, posebno u vladavini prava, zabeleženo nazadovanje.
Pojedinačni emotikon na društvenoj mreži može da bude nepromišljena ili slučajna reakcija. Kada se isti emotikon mesecima ponavlja uz objave o političkim neistomišljenicima, studentima, građanskim okupljanjima, prosvetnim radnicima, umetnicima i ljudima koji kritički govore o vlasti, onda je reč o obrascu ponašanja javnog funkcionera.
Posebno pitanje predstavlja vreme u kojem su neke od reakcija poslate. Na snimku se vide reakcije upućene u 10.37, 13.36 i 14.25, dakle pre 15 časova.
Na osnovu vremena poruke ne može se sa sigurnošću tvrditi da je Dimitrijević u tom trenutku fizički bio na radnom mestu. Međutim, javnost ima pravo da zna da li funkciju člana Veća obavlja profesionalno, kakvo mu je radno vreme, koliku naknadu prima iz budžeta i da li je praćenje objava i podsmešljivo reagovanje na građane obavljao tokom vremena plaćenog javnim novcem.
Etički standardi za lokalne funkcionere podrazumevaju odgovornost pred građanima, profesionalnost, uzorno ponašanje, lični integritet, objektivnost, nepristrasnost, kao i poštovanje i učtivost u javnom delovanju.
Kodeks polazi od toga da je ponašanje funkcionera legitimno podložno kontroli građana, javnosti i medija, te da funkcioner mora da vodi računa o ugledu funkcije i poverenju građana u instituciju koju predstavlja.
Privatni nalog na društvenoj mreži ne briše javnu funkciju. Dimitrijević ima pravo da se ne slaže sa odbornicima, studentima, umetnicima, nastavnicima i aktivistima. Kao funkcioner, međutim, mora da prihvati da javnost ima pravo da procenjuje način na koji to neslaganje iskazuje.
Zato pitanja nisu upućena samo njemu, već i Gradskoj opštini Lazarevac.
Da li GO Lazarevac smatra primerenim da se njen član Veća podsmešljivim emotikonom odnosi prema građanima i njihovim izjavama? Da li je ovakvo ponašanje u skladu sa Etičkim kodeksom? Da li se reakcije šalju tokom plaćenog radnog vremena? I hoće li lokalna vlast konačno objasniti šta je njenom funkcioneru smešno u protestima, presudi studentu, nazadovanju vladavine prava i javnim nastupima građana koje bi trebalo da predstavlja?
Emotikon smeha nije odgovor na iznete probleme, ali je veoma jasna poruka o odnosu jednog funkcionera prema ljudima koji misle i govore drugačije.


