Posle više od 100 dana transportnih poremećaja, brodski saobraćaj kroz jedan od najvažnijih svetskih energetskih koridora mogao bi postepeno da bude obnovljen. Očekuje se da će energetska tržišta reagovati brže od sistema snabdevanja hranom i javnih finansija.
Četvrto izdanje serije izveštaja Agencija Ujedinjenih nacija za trgovinu i razvoj (UNCTAD) prati ekonomske posledice više od 100 dana poremećaja, sa fokusom na to kako rast troškova energije, hrane i transporta i dalje pogađa ranjive ekonomije.
Najveći pritisak trpe ekonomije koje se u velikoj meri oslanjaju na uvoz goriva. Na Zelenortskim Ostrvima, neto uvoz nafte i naftnih derivata poslednjih godina iznosio je u proseku 24,6 odsto bruto domaćeg proizvoda (BDP), što znači da rast cena goriva brzo utiče na cenu električne energije, transporta, hrane i stanje javnih finansija.
Zavisnost od uvoza hrane predstavlja dodatni rizik. U Jemenu je neto uvoz žitarica i proizvoda od žitarica u proseku iznosio 10,8 odsto BDP-a, zbog čega su domaćinstva posebno izložena istovremenom rastu cena žitarica, goriva i transporta.
Za zemlje koje se već suočavaju sa visokim dugom, valutnim rizicima i ograničenim budžetskim mogućnostima, to ostavlja vrlo malo prostora da podnesu veće troškove uvoza.
Više cene energije utiču i na proizvodnju hrane pre nego što ona stigne na tržište. Poskupljuju đubrivo, poljoprivredni repromaterijal i transport, pa domaće cene hrane mogu nastaviti da rastu čak i kada međunarodne cene nafte i žitarica počnu da padaju.
Međutim, transportni i prehrambeni sistemi oporavljaju se sporije od tržišta nafte. Ugovorima o prevozu potrebno je vreme da se prilagode, a lancima snabdevanja da se stabilizuju.
Zbog toga više cene goriva, gasa i đubriva mogu još dugo da povećavaju troškove poljoprivredne proizvodnje, transporta i kućnih budžeta, čak i nakon što početni šok oslabi.
Takvo kašnjenje najviše pogađa zemlje u kojima hrana, gorivo i prevoz čine veliki deo potrošnje domaćinstava. Za siromašnija domaćinstva čak i kratak period naglog rasta cena osnovnih životnih potrepština može imati dugotrajne posledice.
Analiza UNCTAD-a pokazuje da se 61 ranjiva ekonomija suočava sa dvostrukim rizikom zbog zavisnosti od uvoza nafte i žitarica. Među njima je 35 najmanje razvijenih zemalja i 26 malih ostrvskih država u razvoju, pri čemu sedam država pripada obe kategorije.
Posledice nisu samo makroekonomske. Analiza Agencije ukazuje i na ljudsku cenu krize: povećanje realnih cena hrane za pet odsto povezano je sa većim rizikom od akutne pothranjenosti dece, posebno među siromašnom decom i decom iz seoskih domaćinstava bez zemlje.
Oporavak zahteva više od ponovnog otvaranja moreuza. Ranjivim ekonomijama potrebna je podrška kako bi se izborile sa većim računima za uvoz, zaštitile stanovništvo od naglih poskupljenja hrane i goriva i ulagale u sisteme koji će smanjiti njihovu izloženost sličnim poremećajima pre nego što naredna kriza ponovo pogodi kućne budžete, navedeno je.


